O pasmini

 

Intervju za brazilski blog o francuskim buldozima

 

Tekst o hrvatskoj uzgajivačnici Totegnac (www.totegnac.com) i intervju o našim francuskim buldozima objavljen na najpopularnijem brazilskom blogu o francuskim buldozima http://bulfran.blogspot.com/

 

Bulfran: Posljednjih godina su francuski buldozi u Brazilu postigli nevjerojatnu popularnost. Tako je 2000. godine bilo registrirano samo 168 štenaca u Brazilu. U studenom 2008. registrirano ih je 1559, a pasmina se s 53. popela na 15. mjesto po popularnosti u Brazilu. Kakva je situacija kod Vas u Hrvatskoj?

Totegnac: I u Hrvatskoj su francuski buldozi posljednjih godina također zabilježili golem porast popularnosti. Na žalost, najveći profit od tog porasta ubiru šverceri pasa, a neinformirani ljudi nerijetko kupuju pse bez rodovnika. Smatraju da će proći jeftinije, a na kraju ostave mnogo više novaca veterinarima, ili, u najgorem slućaju, vrlo brzo izgube psa. Takvi su štenci nerijetko držani u lošim uvjetima, pate od genetskih bolest, najčečće srčanih mana, imaju probleme s kožom, kostima… Mnogo je onih kojima su važniji novci od zdravlja pasa.

Bulfran: Po Vašem mišljenju, u čemu je najveća osobitost i vrijednost ove pasmine?

Totegnac: To su psi posebna duha, njihov je karakter jedinstven, oni svoje želje, strahove, emocije, izražavaju mnogo iskrenije i neposrednije nego drugi psi. Francuski buldozi doista žele biti naši najbolji prijatelji, žele nas pratiti u ljubavi, patnji i sreći… Nije slučajno veliki francuski pisac Maurice Maeterlinck bio inspiriran upravo svojim francuskim buldogom Pelleasom kad je u djelu “Naš prijatelj pas” napisao: “Mi smo sami, posve sami na ovom našem planetu. I, između svih oblika života koji nas okružuju, nijedan oblik života, nijedan osim psa, nije sklopio savezništvo s nama”.

Bulfran: No, pasmina ima i svojih nedostataka…

Totegnac: Njezini zdravstveni problemi ujedno mogu biti i najveće mane ove pasmine.

Bulfran: Koje su tipične bolesti pasmine?

Totegnac: Najčešće su to problemi sa srcem i dišnim organima, problematična može biti i kralježnica, kukovi, lukscija patelle. Prisutne su nerijetko i komplikacije s očnim kapkom, takozvano “cherry eye”.

Bulfran: Postoje li u hrvatskoj propisana kontrola zdravlja da bi se spriječile takve bolesti?

Totegnac: Uzgajivačima nisu propisani obavezni veterinarski testovi za francuske buldoge, ali će ih svaki odgovoran uzgajivač poduzeti.

Bulfran: Kako se određuje uzgojna vrijednost psa u Hrvatskoj?

Totegnac: Temeljni uvjet je da pas prođe uzgojni pregled po pravilima koja propisuje Hrvatski kinološki savez. Naravno, pri uzgoju se vodi računa o eksterijeru, precima, uspjesima na izložbama i nagradama, karakteru i kondiciji psa. Za svako parenje uzgajivač se mora konzultirati s vođom uzgoja pri odgovarajućem pasminskom klubu.

Bulfran: Što je najveći problem s kojem je suočena pasmina u Hrvatskoj i u svijetu?

Totegnac: Rijetki su odgovorni uzgajivači koji vode računa o krvnim linijama te izbjegavanju genetskih mana. U Hrvatskoj je, pak, problem pronaći kvalitetne parnjake koji će, u kombinaciji s odličnim ženkama, dati zdravo i kvalitetno potomstvo. Naravno, problem su i već spomenuti šverceri pasa, ljudi koji nude štence bez osnovnih podataka o njihovu porijeklu, odnosno bez registracije legla i bez rodovnica.

Bulfran: Jesu li uspostavljena jasna pravila za parenje, odnosno uzgoj?

Totegnac: Da, pravila su vrlo precizno definirana. Premda su pravila striktna, ima i onih koji ih nastoje zaobići.

Bulfran: Po Vašem mišljenju, što uzgajivači moraju očuvati, a što moraju spriječiti pri uzgoju?

Totegnac: Moramo koristiti pse koji su najbliži standardu, apsolutno zdrave pse. Veća odstupanja se ne bi trebala tolerirati. Vrlo je važno i istraživanje krvnih linija. Za pse u našoj uzgajivačnici, na primjer, znamo pretke i možemo genealoški slijediti neke linije čak 90 godina u prošlost!  

Bulfran: Što kažete ljudima koji žele kupiti Vaše pse?

Totegnac: Najvažnije jest upozoriti buduće vlasnike u važnost kvalitetne i pravilne ishrane. To je izuzetno bitno, a neiskusni vlasnici francuskih buldoga u tome najčešće griješe. Naravno, budući vlasnici moraju biti informirani i o osjetljivosti pasmine na visoke temperature, ali većina potencijalnih kupaca već to zna.

 

Nije dopušteno prenošenje tekstova u cijelosti ili djelomično bez pismenog odobrenja izdavača, odnosno autora i bez navođenja porijekla teksta. Copyright © 2010 Totegnac. All rights reserved



Naši francuski buldozi u Jutarnjem listu
Naši francuski buldozi u Jutarnjem listu
Naša Utopia i priča o povijesti francuskih buldoga
Naša Utopia i priča o povijesti francuskih buldoga
Brazilski blog i naši francuski buldozi
Brazilski blog i naši francuski buldozi


 

O fenomenu francuskih buldoga

 

U Sjedinjenim Američkim Državama francuskih buldozi su 1994. godine po popularnosti bili tek 81. pasmina. U sljedećih deset godina, prema podacima Američkog kinološkog saveza (AKC), francuzići su se popeli među deset najbrojnijih pasmina kad se računa broj registriranih vlasnika i prijavljenih legla! Vrlo slični podaci odnose se na Stari kontinent, pa su tako i na Eurodogu Showu u Budimpešti 2008. francuskih buldozi bili među 15 najzastupljenijih pasmina, a sljedeće godine na Svjetskoj izložbi u Bratislavi i među 10 najzastupljenijih! Među prodavačima raznih suvenira posvećenim svim pasminama, na obje izložbe prevladavali su upravo oni s francuskim buldozima: šalice, majice, zlatni broševi, svjetiljke i biste, privjesci i ogrlice s njuškicom koja ponosno nosi uši šišmiša, bili su najtraženija i najzastupljenija roba iza izložbenih kulisa. Posebna je priča ekstremna popularnost francuskih buldoga u Rusiji, gdje su oni danas statusni, ali gotovo i ideološki simbol, koji asocira na davno doba carske vladavine. Francuski buldozi su, naime, bili ljubimci princeze Tatjane, njihove je figurice od jantara morao izrađivati carski draguljar Faberge, imale su ih i najveće glumice, balerine, operni pjevači toga doba... Na žalost, upravo je Ortino, francuski buldog princeze Tatjane, zajedno s čitavom nesretnom carskom obitelji, skončao pod boljševičkim bajunetom, a i njegove su kosti 80 godina kasnije ekshumirane s ostacima koji su pripadali ubijenima Romanovima. U isto vrijeme francuski su buldozi bili ekstremno popularni u SAD-u. Bogati su Amerikanci putovali u Pariz samo da bi nabavili psa s ušima šišmiša i potom ih donijeli u SAD. Prvi put su izloženi na Westminsteru 1896. a već godinu dana kasnije njihova je popularnost bila tako velika da su upravo francuski buldozi bili na naslovnici kataloga za najveću američku izložbu pasa, uz Crufts posve sigurno i najveću te najznačajniji izložbu pasa na svijetu. Štoviše, francuski buldozi tada još i nisu bili službeno priznata pasmina američke kinološke udruge (AKC), ali je njihova slava bila snažnija od propisa! Dekadentni Pariz na kraju 19. stoljeća bio je prava meka za bogate Amerikance, a mnogi su se u Francuskoj, osim užitaka u razonodama karakterističnima za fin de siècle, zaljubili i u pravi pariški simbol toga doba- francuskog buldoga. Francuskog buldoga kupljenog u Parizu, jedan je Amerikanac, mladi bankar Robert Williams Danile (27), odlučio 1912. prevesti u Ameriku najvećim brodom na svijetu- Titanicom. Osigurao ga je na- tada- astronomskih 750 dolara, to je iznos koji odgovara današnjoj svoti od gotovo 20.000 dolara! Pas je, na žalost, nestao u dubinama Atlantskog ocena... Izuzetno je značajna činjenica da su upravo Amerikanci, tražeći minijaturne buldoge u Parizu, prednosti dali onima s uzdignutim ušima, psima nalik na šišmiše. Na izložbi u Westminsteru pojavili su buldozi s takozvanim ružinim ušima, onima kakve danas imaju engleski buldozi, ali I primjerci pasa koji su bili posve nalik na naše današnje francuske buldoge. Sudac iz Engleske je, ocjenjujući minijaturne toy bulldoge, posve ignorirao pse s ušima šišmiša, a njegov je stav izazvao pravo ogorčenje među mnogim Amerikancima. Odmah se pristupilo osnivanju Američkog kluba francuskih buldoga, u kojem je sastavljen i standard koji dopušta samo uzdignute uši! No, na Westminsteru 1898. opet su se pojavila oba tadašnja varijeteta, pa su ljutiti vlasnici pasa koje danas poznajemo kao francuske buldoge povukli svoje ljepotane s izložbe, čak je i američki sudac odlučio bojkotirati veliku izložbu, pa su brže bolje organizirali specijalnu izložbu francuskih buldoga u luksuznom hotelu Waldorf-Astoria. Izložba je naišla na, za tadašnje prilike, nezapamćen interes njujorških medija, a pobjedu je odnio pas Dimboolaa. Poslije Prvog svjetskog rata popularnost francuskih buldoga u Americi je počela rapidno padati. Završni udarac im je zadala Velika depresija, ekonomska kriza koja je ugrozila uzgajivače svih rasnih pasa. U SAD-u je 1940. bilo registrirano samo 100 francuskih buldoga. Ništa se nije promijenilo ni 1960. godine, kada je u čitavoj Americi registrirano 106 francuskih buldoga, pa službeno glasilo američkog kinološkog saveza AKC Gazette piše: “Mnogo veselja pruža ovaj pas svojim vlasnicima, ali danas ih je vrlo malo uzgajivača a još manje ih se izlaže. Ako se trend nastavi, pasmina će vjerojatno izumrijeti...”


Rast popularnosti počeo je u SAD-u osamdesetih godina, slično kao i u Evropi, a pravi su procvat francuski buldozi doživjeli tek u devedesetima prošlog stoljeća. Amerikanci su 1990. registrirali 632 francuska buldoga, a 16 godina kasnije- 5.500!
Uzgajivači i nemaju jasne odgovore koji bi opravdali silni porast popularnosti ove pasmine u posljednjem desetljeću na čitavoj planeti, ali pomodarstvo, kao jedan od čimbenika, ne pomaže uvijek odgovornom i ozbiljnom uzgoju. Takav je slučaj i s francuskim buldozima, pa su i u našoj zemlji oglasnici puni onih koji prodaju "štence francuskog buldoga svih boja i uzrasta", "iz šampionskog legla", ali najčešće bez papira...  
 

Nije dopušteno prenošenje tekstova u cijelosti ili djelomično bez pismenog odobrenja izdavača, odnosno autora i bez navođenja porijekla teksta. Copyright © 2010 Totegnac. All rights reserved



 

Francuski buldozi i EU
 
Tekst  o francuskim buldozima iz uzgajivačnice Totegnac pisan za američke medije povodom ulaska Hrvatske u Europsku Uniju:
 
If dogs would decide – Croatia is already in the EU
 
By Natasa Radic in Zagreb- /22/01/2012
 
It is a peaceful breezing Saturday morning, a day before the Croatian voters will decide if they want to join the EU or not.
On a countryside area, just outside Zagreb, lazy late sleepers are being awake because the silence of the winter morning of Pusca village, 20 kilometers from the Croatian capital, is being abruptly interfered by dogs barking. The sharp voices of grown up French Bulldogs has been mixed with sweet voices of their puppies.
Still, if Croatians are not full EU members yet – by summer 2013, their dogs certainly are. 
At least, this is exactly what the owners of the breeding kennel of French Bulldogs Totegnac in Zapresic area near Zagreb have experienced as they are preparing their bulldog puppy for a trip to the United Kingdom. 
Their female puppy, now only 2 months old, will travel to London in late February and the dog will not have to undergo the non-EU regulations but the EU ones. So the puppy will quite easily join its UK based new owners who are looking forward to get their aristocratic pet. 
From January 1st 2012 the same rules apply to dogs in Croatia, just like the country is an EU member. And Dutchess Totegnac, a young and playful puppy, has been the first one that has full EU rights.
Alen Galovic, whose family runs Totegnac kennel, says, while playing with the soon to be a UK resident puppy:
"Our dog will not have to do blood tests to prove that it is resistant to rabbies, nor - as is sometimes the case-will have to stay six months in quarantine. All dogs from the EU can be exported on a more liberal regime starting from this year and Croatia is one of the countries that has the same rules and procedure as full EU memebrs”; says Galovic.
Totegnac Kennel, founded in 2007, though Galovic family has had French bulldogs as pets for more than 13 years, now has the 4th generation of puppies and 5 Croatian champions in this breed. 
The puppies have so far travelled to their new homes in Canada, Italy, Germany, Qatar... They are very playful dogs, ideal for living indoors, they are extremly good with children and are being considere as very prestigious dogs. 
“Croatian dogs have been a part of the EU for quite a long time now and we are very proud of that fact. Also, our breeders cooperte together and they are at every dog exhibition in Europe and we host the events in Croatia, too”, says the President of Toy Dogs Club Zagreb Branka Kusur Prezigalo.
“French bulldogs are today almost as popular as they were 100 years ago when they were living at royal courts, when they were portraied by Toulouse – Lautrec and when they were onboard Titanic. This popularity is difficult to explain, as well as it is diffucult to understand the times when they were completly forgotten as a breed. I think that probably nowdays people recognize this unique spirit they have and different emotions that are clearly expressed on their faces”, says the owner of Totegnac Kennel.
Croatia is fortunate that its dog breeders, mostly due to the activities of the Croatian Kennel Club, has long been recognized as a full-fledged part of the European family, all kennels have had to register in Brussels, where the headquarters of the World canine organizations (Fédération Internationale Cynologique) are, which works closely with the oldest and most respected world Kennel Association, the British Kennel Club, founded in 1873.
For our dogs, the EU referendum is not too important, adds Galovic, saying that all the dogs registered in Croatia have veterinary passport of the European Union! So we can say that our French Bulldogs are certainly not the Eurosceptics? After all, they can not be because they have the pedigree of ancestors from Denmark, Belgium, Holland, and even Great Britain. 
 
Nije dopušteno prenošenje tekstova u cijelosti ili djelomično bez pismenog odobrenja izdavača, odnosno autora i bez navođenja porijekla teksta. Copyright © 2010 Totegnac. All rights reserved


Fenomen francuskih buldoga

 

Uzgajivači i nemaju jasne odgovore koji bi opravdali silni porast popularnosti pasmine u posljednjem desetljeću, ali pomodarstvo, kao jedan od čimbenika, ne pomaže uvijek odgovornom i ozbiljnom uzgoju. Takav je slučaj i s francuskim buldozima, pa su i u našoj zemlji oglasnici puni onih koji prodaju “štence francuskog buldoga svih boja i uzrasta”, “iz šampionskog legla”, ali najčešće bez papira…
Zašto mnogi žele upravo francuskog buldoga? Taj mali, čvrsti i nabijeni pas doista je zbog mnogih karakteristika idealan za držanje u stanu, štoviše, njegove karakterne osobine i ne omogućavaju držanje na otvorenom prostoru ili u dvorištu, na kiši i hladnoći, na vrućini, bez kontakta s ljudima. Francuski buldog ima iznimno izražajne oči, njegov pogled otkriva široku paletu osjećaja, a ekspresiju dodatno osnažuju i mišići na licu, pa ponekad može izgledati kao da se francuski buldog smije od sreće ili, pak, neizrecivo tuguje. Njegov je pogled doista zavodljiv, čak i onima koji će u prvi tren zaključiti kako se radio o “neopisivo ružnom psu”. Francuski buldog ima kratku dlaku, koju je relativno lako njegovati i održavati. Pa ipak, za one koji ne žele imati posla s redovitim usisavanjem stana, pudlice su mnogo bolji izbor. Francuskom buldogu nisu potrebna duga istrčavanja i neće svojim lavežom uznemiravati vaše susjede. Većina ih doista ne laje bez prijeke potrebe. Pa ipak, neke značajke ove pasmine mogle bi potencijalne vlasnike i odvratiti od njih. Francuski buldozi nisu zlatni retriveri, pa se nerijetko pogrešno govori o iznimno blagoj pasmini. Postoje, naime, premda su rijetki, oštri primjerci te pasmine, mužjaci ili ženke koji ponekad ne podnose neopreznu dječju igru, a gotovo se za sve francuske buldoge može reći da su izuzetno svojeglavi. Dakle, valja imati na umu da francuski buldog može pokazati zube, ali njegov ugriz posve sigurno nikad neće ostaviti krvave tragove. Nije posve točna ni tvrdnja da te tvrdoglave pse nitko ne može dovesti u red, naučiti ih naročitim vjeπtinama, kao što je slučaj s čitavim nizom službenih pasa. I tu ima izuzetaka, pa se danas u Americi među najvećim prvacima u agilityju nalaze i savršeno istrenirani francuski buldozi (iz uzgajivačnica Mon Petit Chou i Smokey Valley)! Štoviše, francuski buldozi su u pravili vrlo zaigrani, pa je svima zajednička opsesija lopticama i sličnim igračkama, koje tretiraju jednakim fanatizmom kao i retriverske pasmine! Budući vlasnici francuskih buldoga, zbog već spomenuta njihova tvrdoglava stava, moraju biti spremni na mogućnost da će takvi psi, u prvih šest do osam mjeseci života, u stanu ili kući rado i često izazivati nered. To će, najčešće, biti odgovor na njima teško prihvatljivu činjenicu da su ostavljeni sami. S odrastanjem i školovanjem, takvo se ponašanje ipak može korigirati.
Francuski buldozi su brahicefalična pasmina, što znači da im njihova iznimno kratka njuška ponekad otežava disanje, a to se naročito manifestira za vrućih dana, ali i u snu. Francuski buldozi nerijetko hrču i hropću, a nekim primjercima te pasmine zbog problema sa spuštenim nepcem problemi sa disanjem mogu i ozbiljno ugrožavati zdravlje. Ako, dakle, kraj svoga kreveta noću želite nečujnog ljubimca, francuski buldog nije pas za vas! Premda prevladava uvjerenje da francuski buldozi mogu imati problema s brojnim uroženim bolestima i manama, to i nije posve točno. Među švercerima i preprodavačima doista se, uglavnom, nude nesretni psi zbog čije kupovine mnogi kasnije požale, jer troškovi za veterinara višestruko nadmaše iznos plaćen za psa. S druge strane, danas kvalitetni i odgovorni uzgajivači nude primjerke koji se mogu smatrati iznimno zdravim psima, spremnima da- u većini slučajeva- dožive starost od 12 godina, ali i više. Jedan od prvih registriranih francuskih buldoga u Hrvatskoj, koji je u u Zagreb stigao iz Ukrajine 1992. godine, imao je 2009. punih 16 godina. Premda gotovo slijep i gluh, još je i u toj dobi bio prilično proždrljiv i pokretan!
 
Nije dopušteno prenošenje tekstova u cijelosti ili djelomično bez pismenog odobrenja izdavača, odnosno autora i bez navođenja porijekla teksta. Copyright © 2010 Totegnac. All rights reserved


Jutarnji list: U zagrljaju gladnog brata vuka
Jutarnji list: U zagrljaju gladnog brata vuka
Jutarnji list: Šaman iz mongolske stepe
Jutarnji list: Šaman iz mongolske stepe
Jutarnji list: Štenci su superheroji
Jutarnji list: Štenci su superheroji


Jezici / Languages

Uzgoj

Svi francuski buldozi iz naše uzgajivačnice posve su socijalizirani, žive s nama u kući, u stalnom su kontaktu s ljudima i djecom. Nismo farma pasa, već odgovorni uzgajivači francuskih buldoga kojima su zdravlje francuskih buldoga i njihova dobrobit na prvome mjestu. 

Izložbe

Francuski buldozi iz naše uzgajivačnice redovito se izlažu u zemlji i u inozemstvu te bilježe iznimne uspjehe. Smatramo da se upravo na izložbama može potvrditi ispravan put uzgajivača koji želi unaprijediti pasminu, kako po pitanju njezina zdravlja, tako i kad je riječ o izgledu francuskog buldoga, njegovu eksterijeru koji mora biti što bliži propisanom standardu za pasminu koja se zove francuski buldog!

Štenci

Legla francuskih buldoga obično imamo tek dvaput godišnje, nismo masovni proizvođači štenaca i ne činimo to radi zarade. Francuski buldog je naša opsesija i strast!